|
|
| < | listopad, 2007 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | 31 | ||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Još jedan blog u nizu..teško mi je sigurnošću reći koliko sam ih dosad imala.Ali jedno mogu reći,a to je da sam do sada imala toliko neugodnih trenutaka,tako da sam odlučila ne odavati svoje ime,nego pisati pod pseudonimom.Ako će se kome svidjeti ono što pišema to će biti pjesme,moći će mi se javiti na moj mail..Pusa:)
By:Estera
Karla:)
Rea:))
Leah Day
Klarica:)))
Mare
Ljubav je kao ruža.Kada se ubodeš,boli te,kada je ubereš,sretan si!
Plačem jer nemam te,a ubijam se jer odlaziš..
Otišao je anđeo...
Bog mu je dao krila..
Bog je želio da pjeva u rasjskom zboru..
Uzeo nam ga je..
Nije ni pitao smije li..
Zašto uvijek odlazi oni najbolji?
Zašto nam je sada nanio boli?
Toše,želimo da znaš da si bio duša od čovjeka...
Bio si anđeo koji je hodao na zemlji..
Iako te nema kraj nas,prisutan si u pjesama..
Živjet ćeš u našim srcima..
Bio si veliki čovjek,s željama da pomogneš slabijima..u srcu si nosio toliko ljubavi za sve...
Vjerujem da si sada ponosan na nas...
I tko sada nebi pustio suzu da krene niz lice?
Tko si rekao da nije vrijedan suza?
Nitko,svatko će reći da je bio premlade da ode..
Da je bio duša od čovjeka..
Ali takvo je pravilo da najveći i najbolji prvi odlaze..
Ali to nije pravedno..
Mi smo ponosni na tebe što si bio dobar,zgodan,i što si mario za druge..
Volimo te,i nikada te nećemo zaboraviti.
Ja ovime želim izraziti sućut njegovim roditeljima što su izgubili sina jednica,i njegovoj sestri što je izgubila brata.
Premalo mjesta,previše riječi...
Jesen na prste dane broji,
Zima na pahuljice sreću broji..
A ja suzama mjerim bol..
Gdje je sva bol?
Sva teškoća?
Sve je odletilo..
Daleko u zaborav..
Negdje u pustinju nemira..
Lakše dišem,
Lakše oblake brojim..
I kad sam sretna,
Mjesec mi se smije..
Kad sam tužna,
Sunce mi se smije..
Ispočetka gradim samopouzdanje..
Ponovno gradim ogradu sreće..
Sve staro zaboravljam..
Sve novo pamtim..
Radim li dobro?
Jesam li previše sada okupirana sobom?
Svojom srećom?
Da meni bude bolje?
Počinje me gušiti taj osjećaj..
Trebam li misliti na druge..
Ili samo na sebe..
Ne,nije to nikakva krivica..
Moja patnja je bila prevelika..
Sada sam ja na redu..
Moji trenuci..
Moram jednom,
Ali barem jednom..
Da se osjećam da sam živa..
I da osjećam svijet po nogama,
Prstima..
Da udahnem zrak..
Neću dopustiti da me blate..
Da me ponizuju..
Ne,ja nisam smeće..
Imam srce..
Dušu..
Znam voljeti..
Želim biti voljena..
Zar sam samo ja tugovala..
Na ovoj kugli zemljaskoj..
Jesam li trebala šutjeti u sebi..
Gutati ono što me boli..
Jesam li trebala pred drugima glumiti da sam jaka..
I da sam to glumila..
Propadala bih iznutra..
Ubijala bi sama sebe..
Ali ako sam ikada ikome išta rekla..
Nije bilo namjerno..
Nisam,niti želim biti u centru pažnje..
Zato,neka mi oproste oni..
Moji najbliži,
Za sve moje izljeve tuge..
Ako sam se ponekad izjadala..
Što sam pustila suzu..
Što sam otvorila dušu..
Što sam htjela povikati da ga volim..
Unatoč onome što je učinio..
Ali sada,tek sada shvaćam..
Da nitko,ali nitko nije zaslužio moje prijateljstvo..
Što mi vrijedi prijatelj kada ja..
Kada mu nemogu reći što me boli..
Kako se osjećam,niti išta slično..
Pozdrav ostavljam:)
Evo pošto je meni draga osoba,prekrasnim imenom Karla,već dvaput dolazila na blog kako bi vidila dali sam objavila novi post.A kako sam ja obećala da će to biti ovaj tjedan ,to moram i ispuniti.Ovo neće biti neki posebni post,jer sam trenutno bez inspriracije,no to ne znači da nisam sretna kao što sam rekla Karli.
Karla,još uvijek sam sretna,pogotovo sad kada se u mome životu pojavio netko tko me razumije i tko je iskusio nešto slično što i ja.Ovog tjedna sam neprestano mislima odlutala na mjesto gdje smo se upoznali.Zapamtila sam to,želim se vječno prisjetiti našeg upoznavanja,kada samo jedno drugom izrekli naša imena,potom se slatko nasmijali.Možda to svima izgleda poput bajke.Ali na nagovor svojih prijatelja sam izašla malo među ljude,udahnula malo svježega zraka.I dogodilo se to,upoznala njega.Možda nije pogodno da otkrivam njegovo ime,ali ipak želim.David.Potom je slijedilo dugonoćno dopisivanje i nekoliko razgovora u kojim smo razmjenivali slatke riječi,ali sve je to vodilo mojoj novoj vezi u kojoj želim biti sretna i opuštena.Osjećam se sigurno,ali to ne znači da sam se zaljubila do ušiju.To nemogu,lako se zaljubiti,a teško nekoga izbaciti iz srca.Prijatelji su puno sretniji zbog mene.Bilo im je teško gledati kako tugujem,iako su znali da sam zaboravila,nisu mi je vjerovali.Ali napokon sad mogu pred svima završitati i vikati da ga više ne volim,a je moja duša ponovno cijela.Da neka mu kažu kako je samo gubio vrijeme misleći da ga neču zaboraviti.
Već sam rekla da sam nova osoba,koja želi upoznati nove ljude,i biti ponovno u svijetu isprepletnom ljubavnih rječi i sretnih parova.
Karla,ponovno kažem,zbog tebe pišem ovaj post.Činiš mi se jakom dragom,mislim da shvaćaš što sam osjećala i što sad osjećam.I da nisi kao neki koje osobno znam koji kažu previše jadikujem zbog onoga što mi je bivši učinio.Nadam se da nisam pogriješila što to mislim o tebi.U svijetu je teško pronaći osobu koja te potpuno razumije,a ti si,vjeruj,jedna od njih.
Stoga,ti se zahvaljujem,a i svima ostalima koji su ostavili dobronamjerne komentare i podijelili svoja iskustva s mojim.Tako je svima nama lakše shvatiti da nismo jedini koji imaju problema.
Bye:)
By:Estera
Pozdrav ostavaljam:)
Kiša.Stotinu kapljica na cesti sreće.Udaraju nemilosrdno.Svaka od njih tajnu skriva.Svaka mračnu stranu ima.Ali zanemarimo to.Sve dok pada,znam da ne poznaju stranu mržnje.Moje riječi izlaze i stapajući se s njima.Kao da žele izgubiti smisao.Ali ja ne želim.Nova sam osoba.Puna želje za nekim novim sasvim drugačijim događajima.Ne želim više biti ona stara,prepuna ružnih sjećanja.I dok kapljice kiše snažno udaraju u cestu,ja stojim čvrsto na zemlji i nastojim da moje riječi ne dolaze u kontakt s kišom.
Kiša polako prestaje,dolazi sunce,a voćka prepuna kapljica pa ih njiše.Kako je lijep dan nakon kiše,poput života što izbriše dane pune loših trenutaka.Neobično lijep prizor,poput života što se budi nakon duge zime.Moj je život sada novo razdoblje..Stojim na livadi,a gledam u daljinu,što mi šapće da me još čeka bezbroj toga i da mogu samo naslutiti što je to.Ali želja mi je da upoznam još brdo ljudi i da udišem život punim plućima..
Ostavljam pozdrav:)
Lagano naslonjena na list suncokreta dok promatram sve oko sebe.Pogled mi seže daleko u daljine koje šute skrivajući tajnu dana prekrivenu mirisom upravo procvalih makova na obližnjoj livadi.Polako širiim prstiće svoje lijene ruke kako bi štogod uhvatila kako nebih pala.Stala sam na tren kada sam osjetila nešto toplo i mekano pod jagodicama prstiju.Prošla sam kroz nešto.Odmah sam obratila pažnju na to.I dok sam pogledala,vidjela sam nebo koje se smije.Smijalo se jer ga škakljam.To me je jako razveselilo.Netko se smije unatoč mojim patnjama.Ali ne želim pisati o tome.Ojećajući sreću oko srca,nisam ni opazila da mi je na rame sletjelo jedno predivno biće.Leptir.Njegova duga,prošarana krila kao da su davala do znanja da ne pripada svakodnevnoj porodici leptira.Prvo je protegnuo krila,zatim laganim hodom došetao do moga uha i šapnuo:"Mae,otvori očim najšire što možeš.Pogledj svijet oko sebe,pogledaj što ti pruži,naći ćeš nešto što te veseli."Dok je to izgovorio,zatreptao je očima koje su odavale neobično veliku unutrašnju snagu i vidjela sam svoj odraz.Ali to nisam bila ja koja sada tu sjedim.To sam ja u nekom drugom izgubljenom,ali sretnom vremenu.Bila sam nasmiješena,u bijeloj lepršavoj haljinici.Na ruci mi je stajao predivni golub,ali dok je okrenuo glavu,odmah je odletio.A tada sam nestala i ja."Leptire,zašto sam nestala?Što se dogodilo?"
"Ljepotice,život nikoga ne mazi.Na tebi ja da se brineš da budeš sretna.Nešto vrijedi ispustiti iz ruku,a nešto zadržati.To se dogodilo,jer se moralo dogoditi."
Suze su krenule,a ja sam samo rekla:"U mome srcu vlada snaga neba,a sja svjetlost rajskih dvora."
Dok sam pogledala prema nebu,leptir je nestao.Ali u glavi mi je nastala jedna rečenica,a glasila je ovako:Svijet leptira daje ti moć,a nebo će biti uz tebe štogod učinila i na koji način.Ono te neće razočarati.Jedino što zajednička želja je da pronađeš ono što ti oko srca budi ritam,a u glavi stvara dovoljno prostora za realno razmišljanje".Sunce je i dalje sjalo,nebo se smijalo,ptice pjevale omiljene taktove,a ja sam na listu suncokreta okrenula stranicu života s bojom sreće i mira.
-nadam se da je postić lijep.Biti će i još.Želim reći da sam totalno krenula iz početka,i da više nisam ona stara.U ljubav ću i dalje vjerovati,ali ne želi ponoviti sve one stvari koje sam učinila.I hvala vam svima na tome što se me ohrabrivali.Zaista vam puno hvala.Pusa od Mae =)
Vrijeme nije u toku.Vrti se u krug.Iskra zapaljena od maloprije još frca.Zar je ovo znak?Ne,ne želim se nadati.To je samo još jedna poruka rastanka.Odlaziš.Bar me pogledaj.Reci da bi htio ponovno.Šutiš kao da ne čuješ što govorim.Ideš dalje,odraz tvoj se gubi.Srebrenkasta suza niz glatko lice kane.Ponovno te zazivam,opet se ne javljaš.Zašto mi to radiš?Reci barem zbogom.Bit će mi lakše.Sada je sve jasno.Nisi me volio,bila sam samo lutka za igranje.A ti si nosio savršenu masku.Masku laži.Iz dana u dan si lagao,a ja sam kao klinka vjerovala na svaki tvoj trzaj.Bila sam jedina koja ti je sve vjerovala.Kada si učinio ono što jesi.Branila sam te.Nisam dopustila da te gaze,a ti...ti si samo uživao u tome.Čak sada i mislim da je bolje da svako krene svojim putem.Makar teška srca to priznajem.To je jedino što sada moram učiniti.
Lagao si meni,
Lagat ćeš drugima..
Skini masku..
Ne stoji ti..
Još jedna noć..
Počinje moj prvi dan ostatka života..
Hodat ću preko trnja i kamenja..
Ali zaboravit ću te..
Gledam.Ništa ne vidim.Nalazim se u gradu prašine.Putokazi zaboravljeni.Kojim putem da krenem?Da izaberem onaj koji mi je ljepši?
Prašina polako odlazi....putokazi se nadimaju..što?2 su opcije!Jedna preko trnja do zvijezda,a druga..da druga je ljepša..mirnom rijekom i ravnom cestom do smrti.
Želim se utopiti u rijeci boli,želim zaboraviti da sam nekad išla cestom trnja,da sam plakala,molila,i bila posve odbačena.Želim osjetiti toplinu ljudi koje volim i ljudi koje ću tek upoznati.
Sve što ostaje uz mene je spomen na njega,spomen na nas.Prati me u stopu.Svaka zvijezda ispisuje njegovo ime,svaka ptica izgovara njegovo ime,svaka rijeka teče brzinom njegova hoda.Sve što pogledam,vidim njega.Hoće li prestati?Zar sam luda da nemogu zaboraviti one dane kad sam bila sretna s njim?
Tuga je zauzela mjesto tamo gdje je on ostavio prazninu,...
Knjiga.Napola otvorena.Rečenice napola rečene.Suza...suši se na stranici gdje bol pretiže sreću.Jecaji sve jači i jači.Srce u raspadu,a bol u sklopu.
Krv se sljeva.Suze pomiješane s krvlju.Osjećam slabost.Nestajem....
